Ljubav nije u poslušnosti i pokornosti, zabranama i ljutnji. Ljubav nije jednostavna, ali nije niti komplicirana.
Ljubav je u međusobnom razumijevanju dviju srodnih duša; u poštivanju osobe kojom ponosno šetaš gradom i držiš ju za ruku. Ljubav je kada cijeniš osobu s kojom si u vezi i shvaćaš ju ozbiljno kada ju moraš shvatiti ozbiljno, a neozbiljno kada imate mogućnost biti neozbiljni. Ljubav je kada se s nekim možeš onako iskreno, od srca nasmijati i pokazati svoje pravo lice bez straha da će te osoba odbaciti. Nije ljubav kada želiš promijeniti osobu s kojom si u vezi, jer ne prihvaćaš njene mane i uporno želiš od nje stvoriti drugu osobu. Ljubav je u međusobnom prihvaćanju svih mana i vrlina, te u nastojanju da se neke mane ipak ublaže ili poprave. Ljubav je kada se oboje možete naljutiti jedno na drugo, posvađati, pa onda pomiriti bez novih prepirki ili nagovaranja, čak i molbi. Ljubav nije kada moraš moliti na koljenima ili glumiti nekome roba. Ljubav je u ravnopravnosti. Ljubav je kada si nekome podrška i od srca mu želiš svu sreću. Ljubav je, također, kada se veseliš uspjehu osobe koju voliš, jer ti njezin uspjeh znači kao i tvoj sam. Ljubav je kada nekome možeš reći iskreno, iz dubine duše sve što mu poželiš i moraš reći, a ta će te osoba razumjeti.
Ljubav je u davanju i primanju, opraštanju i razumijevanju. Ljubav je ponekad bolna, ali na onaj pozitivan način, kada te boli razdvojenost od drage osobe ili kada te boli bol drage osobe. Ljubav je u ustrajnoj gradnji međusobnog povjerenja, jer povjerenje je ključ uspjeha dobre veze. Ljubav je kada si zauzet ali i slobodan, kada možeš otvoriti svoja krila i uživati u slobodi i prostoru koji ti voljena osoba daje. Ljubav je u uživanju svakog zajedničkog trenutka i međusobnom nastojanju da ta veza bude uspješna i lijepa.
Bila u gradu ili na selu, ljubav je prekrasna i čini ti život ispunjenijim, ljepšim i lakšim. Život bez ljubavi nije pravi život.

"Ljubav se gradi udvoje i počiva na samo njima poznatoj kemiji zbog koje se osjećamo drugačijima, možda zbog čarobnog osjećaja da nas taj netko sasvim prihvaća." Jorge Bucay, Voljeti se otvorenih očiju

"Ljubav nije sebična, ona ne pokorava, ona ne zarobljava, ona oslobađa, ona je svepraštajuća." NBH, I ja njega volim

Oznake: ljubav

Ja?

Zrno pijeska u pustinji. Kap vode u moru. Lorem.

Nikad nisam bila jedna od mnogih. Nikad nisam bila ni posebna u očima drugih. Ali bila sam posebna samoj sebi.

Lorem.

20 godina.
Dva lica: dijete i odrasla žena.

Gledam ljude oko sebe i shvaćam koliko sam nebitna. Koliko je svaki čovjek nebitan u mnoštvu, ali i toliko bitan. Svaka je osoba posebna na svoj način. Svaka je stvorena na sliku Božju. Svaka osoba slična je drugoj osobi, ali i toliko različita od svih drugih ljudi.

Da nema Boga ne bi bilo ljudi. Da nema ljudi, ne bi bilo ni života. Da nema života, ne bi bilo ljubavi niti prijateljstva; mržnje niti neprijateljstva. Čovjek je dobio priliku da živi, radi, voli. Živio je, radio je, volio je. Živi i dalje, radi i dalje, voli i dalje. Ali i mrzi, prezire. Uništava. Čini zlo drugima i sebi. Krade. Razdvaja.

Od praha si nastao i u prah ćeš se pretvoriti.

Nekad sam bila pobornik sljedećeg: jednom se živi i zato treba život iskoristiti u potpunosti!

Sad, kad malo bolje pogledam i osvrnem se na svoja djela, ipak shvatim da nisam trebala napraviti sve što sam napravila. Ipak shvatim da nije bit života u tome da prođem sve i svašta, vidim i uradim svašta, pogotovo ne ono zlo. Bit života je da živiš život kako treba. Ne po zakonima drugih, nego po svojim moralnim zakonima. Ako voliš, voli. I nije bitno da li je stariji ili mlađi od tebe deset godina. Bitno je da te voli i da ga voliš!

Ako radiš, radi. Nije bitno jesi li konobarica ili sutkinja, bitno je da POŠTENO zarađuješ svoj novac. Čuvaj sebe i svoje tijelo, čuvaj svoj mozak i svoju pamet jer to ti nitko ne može dati, niti ti itko može oduzeti. Čuvaj svoju čast, čuvaj sve ono što imaš i ne uzimaj tuđe.

Živi život kako znaš, ali pravilno. Izgubljeno vrijeme neće se vratiti, a život je prekratak za kajanje. No kajanje je dobro, znači da imaš savjest.

A danas jako malo ljudi ima savjest, nažalost. Danas svijet nije normalan. I nije normalno biti normalan. I ne kažem da sam JA normalna, niti da sam savršena. Nitko nije savršen, nitko ne živi život u potpunosti ispravno.

Možda će netko misliti da pametujem ovdje i vjerojatno će biti u pravu. Imam stvarno pametne misli, samo ih nikome ne govorim. Povučem se u sebe i šutim, jer ne želim se izdvojiti iz mnoštva. Ne želim biti kao drugi, ali ne želim biti ni posebna pred drugima. Posebna sam samoj sebi i pokušavam se voljeti. Nekad uspijevam, nekad ne. Nije to ni bitno. Bitno je to da volim svoj život, kakav god da jest. Volim ljude oko sebe, koji mene vole i daju mi podršku. Volim svaki dan u kojem se mogu nasmijati, poljubiti osobu koju volim; volim svaki dan u kojem mogu pročitati dobru knjigu, neku dobru pjesmu, ili ju pak napisati. Volim književnost, volim dobre ljude i iskrenost. Volim pisanje i sigurna sam da ću voljeti ovaj blog i ljude dobrog raspoloženja i lijepih misli koji će pisati ovdje sa mnom.

A pisat ću o svemu. Nadam se da se čitamo. :)